O knjizi
Mlađim generacijama Nejčevo ime možda ne znači puno. No nakon što pročitaju knjigu upoznat će ne samo Nejca, već i dio sebe. Hrvatsko izdanje knjige Put obogaćeno je c/b fotografijama koje prate Nejčev životni put, od dječačkih dana pa sve do groba pod Manasluom. Predgovor knjizi napisao je Stipe Božić, a pogovor poznati slovenski alpinist Viki Grošelj.
Uspinjali smo se strmom granitnom stijenom prema sedlu Lho La. Nejc je nosio goleme aluminijske ljestve i usput mi pričao kako već nekoliko dana odlazi iz baze i pričvršćuje razne vrste ljestava, sajli i užadi. Došli smo pod okomitu smeđu ploču na koju je naslonio svoje ljestve. Ja sam ga osiguravao dok se on penjao do zadnje prečke odakle je zabio nekoliko klinova za koje je vezao ljestve. Popeo sam se do njega i sjeo na policu pored vrha ljestava. Ponudio mi je cigaretu.
„Pušiš?“ – upita me.
„Ponekad.“ – odgovorih.
„E, ovo je pravo mjesto za jednu zapaliti“.
Ta cigareta, čije smo dimove otpuhivali prema Zapadnoj dolini Everesta, bila je početak našeg iskrenog prijateljstva. Kad smo se ponovo 1981. godine sreli pod južnom stijenom Lhotsea rekao je da mu izlazi knjiga. Čim sam je pročitao rekao sam mu da se o alpinizmu, nakon njegove knjige, teško nešto može bolje napisati. Nejčeva knjiga mi je pomogla da se još dublje zagledam u razloge koji alpiniste tjeraju k vrhovima planina.
…
Davno je jedan slavni istraživač planina rekao: »Planine su tu, i drugog razloga za uspinjanje, osim samog uspona, više nema.» U svijetu u kojemu čovjek sve više vlada svojim okolišem i često ga nerazumno nagrđuje, velike planine spadaju među posljednje nepokorene i nenarušene prostore na Zemlji. Nadajući se novim otkrićima, mi penjači krećemo upravo onamo, na naporan i opasan put do najviših vrhova svijeta, mjesta na Zemlji za koja se, na sreću, u nekim krajevima i danas vjeruje da su domovi nadnaravnih sila. Nažalost nekima se put do tih mitskih mjesta, kao našem Nejcu, prerano prekida. Ali to nije kraj puta. ( Iz predgovora Stipe Božića)
