O knjizi
Put Indije je romaneskni putopis u dva dijela. Prvi dio knjige govori o intenzivnom lutanju Indijom, razgledavanju i upoznavanju njezine začudne stvarnosti, dok je drugi, posvećen boravcima u budističkim hodočasničkim mjestima, prožet više duhovnim raspoloženjima i promišljanjima. Knjiga predstavlja autentični zapis onog viđenog i doživljenog na putu: tu su opisani ugođaji sela, gradova, svetih mjesta i svetkovina, kao i susreti s drugim putnicima, običnim ljudima, jogijima, mističnim iskustvima, hramovima, samostanima…; ali ona je ujedno i rasprava o samom putovanju, o mogućnosti i nemogućnosti „pravog“ i „tragalačkog“ putovanja u vremenu opće komercijalizacije. To je u bitnome i priča o ispunjenju dječačkih žudnji za slobodom i avanturom, traženjem cilja u sinkronosti fizičkog i metafizičkog, o putu koji je začet i prije samog putovanja, a započeo je odlaskom, napuštanjem vlastite sobe/osobe (riječi kojima se pisac već na početku poigrava), da bi se pronašao svijet iz knjiga i mašte. Put Indije stoga ima romantični prizvuk i odiše osjećajnošću karakterističnom za klasičnije predstavnike žanra.
Sa devetnaest opsežnih poglavlja koja opisuju boravke u mjestima sjeverne Indije i Nepala, duž čitavog pojasa sa zapada na istok, Put Indije čini povezanu cjelinu čija se radnja lišena senzacionalističke akcije, ali uz povremenu dramatizaciju doživljaja i scenično pripovijedanje, očituje u intenziviranju „svakodnevnih“ događaja praćenih postupnom pripovjedačevom otvorenošću prema svijetu, ali i sebi samom. S tim u vezi roman-putopis sadrži i značajnu socio-etnološku i filozofsko-religioznu građu, ponajviše o budizmu i hinduizmu, odnosno o religiji i njezinom utjecaju na čovjeka. Uz osobno iskustvo Indije, iskazano često na lirski i meditativan način, Put Indije osvjetljava brojne ideje i koncepte koji su upisani u indijsku kulturu i način života, pružajući zanimljiv i živ uvid u Indiju ne samo kao drevnu civilizaciju, sa složenom religijskim, kulturnim i umjetničkim nasljeđem, nego u Indiju kao suvremeno društvo.
„U Bubalovoj se knjizi stapaju putopis, roman, „dokumentarac“, lirski i meditativno-filozofski pasaži, dokazujući kako je putopis jedna od najotvorenijih književnih vrsta. Put započet kao ispunjenje dječačkog sna o osobnom doživljaju Indije pretvara se u potragu za onom Indijom unutar njega koju je, kako sam kaže, jedinu i trebalo naći, a da to prije nije ni znao“. (Sandra-Viktorija Antić)
„Bubalovi putopisi spoj su matoševske erudicije i malnarovskog avanturizma. Iz današnje poplave putopisnih knjiga izdižu se misaonošću i stilskom elegancijom – mada užitak u tekstu nije jedina odlika Bubalove knjige, s obzirom da može poslužiti i kao alternativni vodič po Istoku“. (Gordan Nuhanović)